Nalazi se na južnom obronku vrha Vučjak (1645 m) u zavižanskoj skupini povrh strmih livada, a na rubu šumovita kamenjara. To je solidno građena jednokatna zgrada podignuta na temeljima predratne Krajačeve kuće. Gradnja te zgrade zamišljena je još godine 1922. kad je odabrana lokacija. Radovi su počeli 1926, a taj prvi planinarski objekt, pravi dom koji je na Velebitu izgradilo HPD, otvoren je 15. kolovoza 1927. Tada je imao 12 ležaja i kuhinju, a nazvan je po dr Ivanu Krajaču, tadašnjem predsjedniku HPD-a, koji je i odabrao lokaciju za gradnju. Imao je cisternu u okviru doma. Prvih godina radio je samo od 1. svibnja do 30. rujna, a u ostalo vrijeme ključevi su se nalazili u poslovnici HPD u Zagrebu, u Marka Vukelića u Volarici, u
Ane Samarđije u Oltarima, u podružnici HPD u Senju, u starigradskog župnika i u Blaža Vukelića iz Krasna, dakle postojala je široka mogućnost iskorištavanja doma. Uz pomoć Banske uprave od 5.000 dinara dom je 1938. proširen za jednu osobu, a zaslugom inž. Pleše, predsjednika senjske podružnice HPD, izgrađuje se veranda ispred kuće. Već tada nameće se potreba za izgradnjom kata i veće cisterne. Međutim, u prošlom ratu sve je uništeno.
Uz pomoć planinara iz Senja počinje Planinarski savez Hrvatske godine 1951. graditi novu zgradu i otvara je 27. srpnja 1953. Kratko vrijeme dom je nazivan po generalu Milanu Žeželju. Ovaj dom ima električno svjetlo, vodu iz cisterne uklesane u stijenu iznad doma, a od 15. rujna iste godine smještena je u njemu visinska meteorološka stanica, koju je postavila Uprava hidrometeorološke službe iz Zagreba. Otada se stalno obavljaju mjerenja i motrenja i postupno proširuje njihov opseg. Pokraj same zgrade smješteni su meteorološki instrumenti u posebno ograđenom prostoru. Tako dom podno Vučjaka postaje poznat ne samo kao najviši planinarski objekt u Hrvatskoj nego i kao važna planinska meteorološka stanica. Dom je otvoren i ljeti i
zimi, jer u njemu stalno boravi domaćin meteorolog. U domu se može dobiti najnužnija opskrba, a postoji mogućnost pripremanja donesene hrane. U prizemlju zgrade je kuhinja, jedna skupna spavaonica i prostrana blagovaonica, a na katu sobe s 2, 4 i više kreveta, ukupno oko 40 ležaja.
Domu je 1965. nadograđeno jedno krilo, 1968. preuređen i 1976. popravljen. Domom upravlja PSH. Zahvaljujući tradiciji i dobrim komunikacijama (cesta, Premužićeva staza, ostale staze) veoma je popularan kao pristupačna baza pri usponu na obližnje vfhove.
izvor: Ante Rukavina